Vjeronauk, povijest i politika

Photo:Pixabay

Politikom se kod nas a i u svijetu bave razni profili ljudi. U prošlosti su to vrlo često bili pravnici, a u novije vrijeme na našoj političkoj sceni sve su prisutniji liječnici. Dakako, nikomu nije zabranjeno biti dijelom političkih struktura (nekada su čak i svećenici ulazili u politiku), ali onda dotični političar odustaje od svoje temeljne profesije. Povjesničar je po svojoj vokaciji upućen na istraživanje svega i svačega što se događalo u prošlosti, ali kada se on počne baviti dnevnom politikom i temama koje s poviješću nemaju nikakve veze, sam se dovodi u poziciju samoisključenja iz društva povjesničara, jer svjesno niječe svoje opredjeljenje i sebe kao povjesničara.

Ovih je dana nekolicina profesora povijesti na raznim hrvatskih sveučilištima žestoko zabrazdila “hoteći orati tuđu njivu”. Naime, ti su se povjesničari uključili u kampanju pokušaja izbacivanja vjeronauka iz škole. S jedne strane vjeronauk i škola, a s druge povijesna struka, odnosno povjesničar. Na prvi pogled izgleda kako to nema nekih dodirnih točaka. Možda i nema, ali ukoliko je povjesničar od svoje najranije dobi (u obitelji i ondašnjim komunističkim sinekurama) indoktriniran komunističkom ideologijom, onda je on prije svega “stručnjak” za vjeronauk, odnosno on najbolje zna gdje je vjeronauku mjesto. Tako se ovih dana prof. dr. Neven Budak sa zagrebačkoga Filozofskog fakulteta razletio na sve strane kako bi javnosti poručio da je “vjeronauk čista indoktrinacija djece”. Samo neka se zna, uža specijalnost ovoga profesora jest srednjovjekovna povijest. Čovjek proučava srednjovjekovnu povijest, a stručnjak je za pitanje vjeronauka u 21. stoljeću. Isti nam profesor poručuje da u “sekularnoj državi nije mjesto vjeronauku u školi”. Jasno, prof. Budak dobro znade da većina država u Europskoj uniji ima vjeronauk u školama. I to, redom su te države bogatije i naprednije od Lijepe naše Domovine. Razlika između tih država i RH jest u tomu što se tamo svatko bavi svojim poslom. Dotična gospoda koja je “okupirala” sveučilišta u RH dobro znade da se slobodno za vjeronauk svoje djece u osnovnim školama u RH opredjeljuje oko 90 % roditelja, a u srednjim školama vjeronauk je slobodno izabralo oko 80 % srednjoškolaca. Križeve po školama, po sudnicama i ostalim javnim ustanovama možemo vidjeti u mnogim europskim zemljama, a hrvatski uvaženi povjesničari, baveći se dnevnom politikom, na sve strane galame kako ni križevima nije mjesto u javnom prostoru. Znači, ne samo vjeronauk, nego bilo kakvo kršćansko obilježje nije dobro došlo na javnom mjestu, a pogotovo u školi, jer se tako “indoktriniraju djeca od svoje najranije dobi”.

Uz vjeronauk u školi prof. dr. Dragan Markovina, sa splitskoga Filozofskog fakulteta bavi se i pitanjem gradnje crkava po nekim splitskim četvrtima. Eto, povjesničar se dao na ocjenjivanje urbanističkih planova, jer mu valjda za oko zapinju zvonici splitskih crkava. Prof. Markovina smatra da se ispod tih zvonika provodi “nedopustiva indoktrinacija djece”. Znači, 90 % djece u Hrvatskoj je indoktrinirano, a prof. Markovina i njemu sličnih onih 10 % nisu ničim indoktrinirani. Očita zamjena teza. Upravo među tih 10 % najčešće su indoktrinirana djeca nekadašnjih komunističkih aparatčika, koji su eto svoju djecu uspjeli ugurati i u institucije novostvorene hrvatske države, pa na žalost i na hrvatska sveučilišta i sada svim silama nastoje objasniti onoj ogromnoj većini kako su svi u zabludi i da bi trebali čuti njihov “proročki glas”. Pa neka nam onda netko još rekne da smo se “riješili komunista”, komunističkoga mentaliteta i razmišljanja.

Božo Goluža

IZVOR:Crkva na kamenu / www.cnak.ba

tagovi:vjeronauk,povijest,politika,hrvatska sveučilišta,komunizam,komunistička ideologija